Na ulicu odmah po rođenju
Podgorica – Ispružena ruka, tužan pogled, molba za deset centi...slika je sa kojom se svaki građanin Podgorice susreo makar jednom u životu. I dok je nekima prosjačenje decenijama profesija, za druge je ona nužno zlo da bi opstali, a sve to zajedno predastavlja stil života romske populacije, ne samo glavnog grada, već i mnogih evropskih metropola.
Prosjačenje romske djece problem je koji je, nažalost, postao veoma izražen posljednjih godina. Ne samo da predstavlja teret za imidž Crne Gore, koji nije lako iskorijeniti, prosjačenje je toliko uzelo maha da gotovo i ne postoji mjesto u Podgorici na kojem se ne mogu zateći Romi koji tokom dana nastoje da “zarade koji euro”, ne bi li prehranili sebe i svoje porodice. A ima ih svuda - u tržnim centrima, na trgovima, u kafićima...Često znaju biti i veoma uporni da bi isprosili makar nešto sitnine.
“Udarnički” rade kad je lijepo vrijeme, a da osvoje centar grada sa namjerom da dobiju “dnevnicu”, ne smetaju im ni kiša i hladnoća. Godinama unazad su podgorička svakodnevnica, a ljeti čak odlaze i do mora računajući na bolji “promet” i velikodušne turiste sa “dubljim džepom”. I dok im jedni sitninu iz džepa ili novčanika daju sa izrazima sažaljenja, postoje oni koji sa prezirom gledaju na tu pojavu, ubijeđeni da su djeca žrtva organizovanog prosjačenja, koje “tamo nekom” donosi ogromnu dobit.
U borbu protiv prosjačenja romske djece uključila se i policija, pa je tako u proteklih pet godina, otkad se sprovodi akcija “Prosjak”, na teritoriji glavnog grada Crne Gore evidentirano 150 osoba koji se obave organizovanim prosjačenjem. Zabrinjava podatak da je u okviru iste akcije, prema riječima rukovodioca Područne jedinice Podgorica Predraga Ašanina, evidentirano 15 romskih porodica gdje su se roditelji sa djecom bavili prosjačenjem.
“Karakteristični su slučajevi gdje se pored maloljetnih lica mogu zateći i djeca starosti od svega nekoliko mjeseci”, rekao je Ašanin.
On kaže da se akcije u vidu sprečavanja prosjačenja romske djece izvode svakodnevno u okviru redovnih aktivnosti službenika policije i kriminilastičke policije, te da je primjetno kako se broj osoba koje se bave prosjačenjem smanjuje.
“A sa pojedinih mjesta gdje su u ranijem periodu svakodnevno prosili više ih i nema. Nastavićemo sa aktivnostima na sprečavanju i u narednom periodu sa tendencijom da se prosjaci u potpunosti uklone sa ulica”, kazao je Ašanin.
Ipak i pored napora policije prosjačenja romske djece ima na svakoj prometnoj raskrsnici, na šetalištima, trgovima, parkovima, u kafićima... Ispružena ruka, poneki kompliment i obavezno pitanje: “Imaš deset centi”?
Sa tim pitanjem i ispruženom promrzlom rukom slučajnim prolaznicima se obraća i maloljetnik sa Konika, koji za hljeb “zarađuje” proseći na nekoliko prometnih gradskih ulica. Njegovi roditelji su, kaže, prije deset godina u Podgoricu izbjegli sa Kosova.
“Nekoliko godina ima da sam na ulici i da tako zarađujem za hranu. Nekad sam išao sa majkom da prosim, a sad i mogu sam”, kaže.
Prosila sa tromjesečnom bebom
Da nije rijedak slučaj da majke zloupotrebljavaju djecu potvrđuje i Ašanin, navodeći primjer kada su službenici PJ Podgorica na raskrsnici ulica Mitra Bakića i Bracana Bracanovića zatekli u prosjačenju “maloljetno lice ženskog pola starosti 16 godina, koje je u naručju držalo svoju tromjesečnu bebu”.
“Nju je koristila da bi od prolaznika prosila novac”, rekao je Ašanin, navodeći kako je tokom 2010. godine u sklopu svakodnevnih aktivnosti, a postupajući po akciji “Prosjak” u prostorije PJ dovedeno 21 lice, od čega je 16 bilo maloljetno. Protiv petoro je, kaže, podnijet zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka.
A dok pali cigaretu maloljetnik sa Konika kaže da ih rijetko kupuje, a na pitanje zašto puši odgovara da mu se to “sviđa tako”. Cigare ne kupuje skoro nikad, a ako neko neće da mu da deset centi kad zatraži cigaretu nju, kaže, uvijek i dobije. Dok na ulicama grada pokušava da zaradi koji euro priča da ne zna gdje mu je sad majka, jer je ne vidi dok ne dođe kući.
“Vjerovatno i ona sad negdje prosi”, odgovara dok u džepu pocijepane trenerke “zvecka” sitninom koju je uspio da “zaradi”.
Kaže da mu nije lako kada po hladnom vremenu mora na ulicu, ali da drugog načina da se prehrani nema. Niko mu nikad nije ni branio da prosi, a policije se ne plaši, jer “nikog ne dira”. Dnevno dobije najviše šest, do sedam eura, a vikendom zna da bude ”čak i deset”.
“Tad mi daju i po pedeset centi ako zapjevam nešto ili štipnem neku djevojku koju mi pokažu”…kaže on. A zarađeni novac nosi kući da bi već narednog dana imali da kupe “nešto za jelo”.
Prosjačenje se, prema riječima Ašanina, u Podgorici najčešće organizuje u užem gradskom jezgru i to na mjestima gdje je veliko prisustvo građana - u blizini hipermarketa, sale za vjenčanje, centralnim gradskim zonama, na svim bulevarima. Ispred jednog od objekata brze hrane u centru Podgorice svakodnevno prosi i maloljetna djevojčica sa Vrela. Spuštenog pogleda kaže da “ne dobije puno para”.
“Nekad mi ne daju pare, nego mi kupe da jedem”...
Policija reaguje preventivno i represivno
U PJ Podgorica nemaju saznanja da postoji organizovani vid prosjačenja na teritoriji glavnog grada, već se, ističe Ašanin, najčešće radi o pojedinačnim slučajevima.
“U pitanju su uglavnom maloljetni Romi. Oni prose uz podršku roditelja koji ih podstrekavaju na prosjačenje”, navodi Ašanin i napominje da “u slučaju prosjačenja policija reaguje preventivno i represivno”.
Objašnjavajući da se preventivno djelovanje policije ogleda u “svakodnevnom obilasku uniformisanih službenika policije mjesta u gradu na kojima se organizuju posjačenja”, Ašanin kaže da se represivno djelovanje sastoji u “procesuiranju odgovarajućih prijava protiv izvršilaca prekršaja prosjačenja”.
On kaže kako problematiku prosjačenja tretira Zakon o javnom redu i miru, navodeći da član 27 zakona kaže da će se “ko organizuje ili drugog navodi ili prisiljava na prosjačenjenje kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora od 60 dana”.
“Shodno tom članu mi nailazimo na problem, jer taj član predviđa sankciju samo prema onom ko organizuje prosjačenje, dok onaj ko prosi nije odgovoran”, naglašava Ašanin. On kaže da Krivični zakon Crne Gore, u članu 219, koji se odnosi na ”zapuštanje i zlostavljanje maloljetnog lica” predviđa kaznu zatvora od tri mjeseca do pet godina za roditelje, usvojioce, staraoce ili druga lica koji prinuđava na prosjačenje.
Smatrajući da bi država u rješavanje problema trebala da uključi i druge nadležne institucije, Ašanin ističe da bi se preduzimanjem mjera i radnji iz svojih nadležnosti doprinijelo smanjenju prosjačenja.
“Prvenstveno se misli na Centar za socijalni rad i Ministarstvo rada i socijalnog staranja, koji bi trebalo da preduzmu konkretne mjere. Strožija kaznena politika, prilikom izricanja mjera protiv lica koja su obuhvaćena zahtjevom za pokretanje prekršajnog postupka, takođe bi dovela do smanjenja prosjačenja romske djece na ulicama Podgorice”, smatra Ašanin.
On je poručio i da građani pozivom na besplatan broj 122 i fiksni broj 020/224-015 mogu prijaviti prosjačenje u svakom momentu.
Roditelji ih primoravaju na prosjačenje
Ukazujući da je problem prosjačenja romske djece prisutan već duži niz godina, zamjenik direktora Fondacije za stipendiranje Roma Andrija Đukanović za ”Evropski reporter” kaže da se ”tek u posljednje vrijeme razvijaju i realizuju mjere na suzbijanju tog društvenog problema”.
Podsjećajući da su akcije na suzbijanju prosjačenja pokrenute u saradnji nevladinog sektora i nadležnih institucija, prije svega policije i državnog tužilaštva, Đukanović, govoreći o problemu prosjačenja, koji je uglavnom vezan za djecu iz romske populacije, ističe kako je riječ o maloljetnim licima iz drugih država koja nemaju državljanstvo Crne Gore.
”Djeca koja prose su na to primorana od strane svojih roditelja. Nerijetko je sa problemom prosjačenja povezan i problem trgovine ljudima i zlostavljanje i zanemarivanje maloljetnih lica”, upozorava Đukanović. On navodi da nam problem prosjačenja govori i to ”kako institucije sistema funkcionišu i koliko napora ulažu u suzbijanje tog problema”.
”Policija je u posljednje vrijeme ozbiljno pristupila problemu i kroz pokretanje akcije 'Prosjak' je uspjela u velikoj mjeri da smanji rasprostranjenost ove pojave. Procesuirala je niz slučajeva prosjačenja koji su rezultirali sankcijama prema roditeljima koji su primoravali svoju djecu na prosjačenje”, rekao je Đukanović, uz napomenu da mora postojati jaka saradnja između institucija sistema i svih nadležnih organa kako bi se problem prosjačenja kvalitetno rješavao.
Ističući kako i aktivisti civilnog sektora pomažu policiji u lociranju i informisanju o osobama koja prose, Đukanović kaže da su stipendisti Fondacije za stipendiranje Roma, kao volonteri, sproveli akciju monitoringa i izvještavanja o prosjačenju djece u Crnoj Gori.
”Nalazi izvještaja su pozitivni. Službenici policije u velikom broju slučajeva korektno i profesionalno djeluju, ali se dešavaju i slučajevi neadekvatnog odnosa prema dužnostima. Takvi slučajevi se prijavljuju Upravi policije i Odjeljenju za unutrašnju kontrolu Ministarstva unutrašnjih poslova i javne uprave”, kaže Đukanović.
Na ulici deset godina ”radnog staža”
U monitoringu koji su sproveli stipendisti Fondacije navodi se da je ”zabrinjavajući podatak da je u samo u Podgorici registrovano desetak maloljetnih lica, koja kroz prosjačenje, bez prekida, žive i rade na ulici duže od 10 godina”.
”Neki od njih su se primakli punoljetstvu. Registrovan je i primjer kompletne porodice iz koje se četvoro djece, uzrasta od tri do 15 godina bave prosjačenjem. Upitno je da li porodice iz koje potiču ova djeca imaju regularan i prijavljen boravak u Crnoj Gori. Neki primjeri iz prakse govore da se nelegalni boravak u slučaju jedne od porodica, u kojoj su registrovana zanemarena i zapostavljena djeca koja su se bavila prosjačenjem, tolerisao duže od deset godina”, navedeno je u izvještaju monitoringa.
Ističe se i da prosjačenje romske djece u Crnoj Gori treba posmatrati kao problematiku djece koja rade i žive na ulici, te da ta činjenica sama po sebi ukazuje na postojanje određenih problema u funkcionisanju sistema socijalne zaštite.
”Postojanje i jednog djeteta koji dan provodi na ulici direktna je opomena sistemu socijalnog staranja”, navedeno je u izvještaju monitoringa.
Autor je novinar ND „Vijesti“ i saradnik Evropskog reportera