UPOZNAJMO ROMSKU ZAJEDNICU

Preuzeto  sa  web stranice www.romi-zagreb.hr

Jedna od legendi kaže:    

"Nekada davno indijski maharadža je, strahujući za kćerkin život, jer mu je neki vrač rekao da će vojska napasti njegovo kraljevstvo i u potpunosti ga srušiti, dao svoju kćer jedinicu na čuvanje poglavaru Roma. Svoju kćer Ganu maharadža je dao na čuvanje romskom poglavaru jer mu je isti je vrač rekao da će vojska biti nemoćna ako napadne Rome. Maharadža je zato pozvao romskog starješinu i povjerio svoju kćerku jedinicu Ganu na čuvanje, te ga je obvezao da je odgaja kao svoju kćerku, da živi sa njegovom obitelji i da nikome ne smije kazati da je Gana maharadžina kćer. Tako je i bilo. Romski starješina Ganu je odgojio unutar svoje obitelji, kao vlastito dijete.  Čen, sin vođe romskog plemena i Gana odrasli su kao brat i sestra, te je Čen smatrao Ganu za svoju rođenu sestru. Kada je umro stari romski poglavar, te za novog poglavara Roma proglašen Čen, Romi su prisiljavali Čena da se oženi. Čen to nije želio, te je redom odbijao sve mlade djevojke za udaju, i zaprijetio se je da ako će ga siliti da se oženi, da će se ubiti pošto od svih žena voli jedino svoju sestru Ganu. Kada je majka Čena vidjela kako joj sin pati, odala je tajnu koju je godinama skrivala, te je priznala Čenu da mu lijepa Gana nije uopće sestra već da su je dobili od maharadže na čuvanje. Zaklela je svojeg sina da tajnu mora čuvati jer bi inače osvajači mogli ubiti Ganu zato što je maharadžina kćerka i nasljednica prijestolja. Čen je sačuvao tajnu, ali je ipak oženio lijepu Ganu. Romsko pleme nije odobravalo ženidbu između brata i sestre, te pošto nisu znali istinu, a Čen im je nije smio otkriti osuđivali su brak između brata i sestre. Tim povodom romsko pleme se je podijelilo u dva tabora jer nisu priznavali takvog plemenskog vođu koji je oženio vlastitu sestru. U jednom taboru su bili oni koji su Čena u svemu podržavali i koji ga zbog ženidbe i ljubavlju prema Gani nisu osuđivali. U drugom taboru bili su oni koji su ženidbu osudili i koji Čena i njegove sljedbenike protjeraše iz svog tabora, sa indijske zemlje. Veliki plemenski vrač ih je tada prokleo da nikada ne prespavaju dva puta na istom mjestu, da se nikada ne napiju vode dva puta iz istoga bunara, te da istu rijeku nikada ne pregaze dva puta u jednoj godini.> Od tada Romi neprekidno lutaju svijetom u potrazi za svojom srećom, a izgleda da je navedeno prokletstvo neprekinuto još od davnina.
Kao i svaka druga, tako i ova legenda o Romima nosi u sebi uzvišenu poruku, s jedne, i tumačenje surove realnosti, s druge strane. Svi narodi imali su svojeg Čena i Ganu, Romea i Juliju, te su sve ljubavi tragično ili sa nekim prokletstvom završavale. Samo poneke bile su sretnog završetka, one koje se događaju u bajkama za djecu.

POVIJEST KAO KONSTANTA

Romi su zagonetan i nepristupačan narod samo za one koji nemaju dovoljno dobre volje da vide, čuju ili pročitaju bar osnovne podatke o njihovoj povijesti.  Nažalost, većina ljudi koji svakodnevno prolaze pored svojih sugrađana Roma praveći se da ih ne vide, čak i kada se napregnu da razmišljaju o njihovom postojanju, spremna je da ponovi samo ukorijenjene stereotipe o njihovoj nestalnosti, neciviliziranom načinu života i zatvorenosti prema drugima, to jest razmišljaju da su Romi "neki drugi ljudi>, i to ne neki obični ljudi. Istina je, naravno, sasvim drugačija jer Romi se suštinski razlikuju od slike koju u predrasudama nose njihovi susjedi. Tako moramo napomenuti da je romski narod jedan od najtolerantnijih naroda, jer nikada i nigdje nisu započeli nikakvu ratnu situaciju ili rasnu netrpeljivost. Romi su uvijek željeli na miran i tolerantan način živjeti s drugim narodima.

POVIJEST  ROMA

Prije svega moramo navesti da Romi spadaju u etničku manjinsku grupu koja nema svoju matičnu domovinu, tako da Romi pripadaju onom većinskom narodu na čijem području države žive. Romi u Republici Hrvatskoj pripadaju hrvatskom narodu i čine jednu od najstarijih nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

Među narodima koji već niz stoljeća žive na prostorima Republike Hrvatske, a o kojima se vrlo malo zna, ili postoje određene zablude, je i sama Romska zajednica, koja se davno doselila na prostore Republike Hrvatske svojom migracijom iz matične zemlje porijekla, Indije. Dio stare kulture su zadržali, ali su i poprimili neke od kultura i običaja većinskog stanovništva na primjer od vjere pa do jezika naroda sa kojima su živjeli.

Moramo navesti barem kratku povijest Roma, jer ona je čista nepoznanica unutar šire društvene zajednice, ali ima veliki utjecaj na ponašanje Roma unutar same romske, pa i šire zajednice. Upoznavajući povijest Roma upoznajemo i njihovu zajednicu, njih same, njihovu kulturu, jezik i običaje kao i način ponašanja unutar šire društvene zajednice pa i svoje romske zajednice. Narod koji nema svoju povijest, jezik, kulturu i običaje nije niti narod, niti će ga koji drugi većinski narod sa kojim ima suživot ozbiljno prihvatiti u svoju sredinu. Romi imaju svoju povijest, jezik, kulturu i običaje.

ROMSKA HIMNA
ĐELEM, ĐELEM

Putovao sam mnogim cestama i sretao sretne Rome
Putovao sam daleko, širom svijeta i sretao sretne Rome
O romski ljudi, o romska djeco, o Romi gdje god bili
Sa svojim šatorima, duž sretnih putova.

I ja sam jednom imao veliku obitelj, ali ih je crna legija umorila
Pođite sa mnom, Romi svijeta tamo gdje su romski putovi otvoreni
Sada je vrijeme, ustanite, Romi, uspjet ćemo u našim naporima

O romski ljudi, o romska djeco, o romski ljudi, o romska djeco.
Prijevod romske himne koja je usvojena kao himna Roma 08. travnja 1971. godine u Londonu na prvom kongresu Roma iz cijeloga svijeta. Pjesmu je napisao i komponirao 1969. godine romski glazbenik Žarko Jovanović. Pjesma "Đelem đelem> (u prijevodu na hrvatski jezik idem, idem) himna je svih Roma na cijelome Svijetu.
ROMSKA ZASTAVA
Također Romi imaju i svoju međunarodno priznatu zastavu koja se sastoji od dvije boje (gornja boja plava koja označava nebo, te donja zelena boja koja označava prostranstva livada). U sredini zastave nalazi se drveni kotač seoskih kola u crvenoj boji. Kotač iskazuje kretanje, putovanje Roma širom svijeta, a crvena boja kotača označava patnju i prolivenu romsku krv u više vjekovnim stradavanjima Roma. 

romska zastava

Romi 08. travnja diljem Svijeta obilježavaju svoj dan kao Svjetski dan Roma.
ROMI NA PROSTORIMA REPUBLIKE HRVATSKE
Nema puno podataka, kao niti povijesnih izvora, koji bi dali naslutiti o točnom datumu početka dolaska Roma na područje Republike Hrvatske. Prvi pisani podaci i dokumenti u kojima se spominju Romi u Hrvatskoj potječu iz 1362. godine, kada se spominje njihov dolazak u Dubrovnik. Romi se spominju prvi puta u gradu Zagrebu 1373. godine, a 1885. godine navodi ih J.K.Tkalčić. Na području grada Zagreba. Romi su se bavili zanatskim djelatnostima, (trgovci, kovači, keramičari, kotlari, mesari). Također imali su u ono vrijeme dozvolu da na Gornjem gradu obavljaju svoje djelatnosti, te su bili priznati, i dobri zanatlije. Romi se također spominji i u Puli 1497. godine (Dominik Ciganin), te u Šibeniku 1500. godine. Moramo napomenuti da se u navedenim periodima nisu baš uredno vodile knjige, kao i zapisi i evidencija, pa iz toga proizlazi da su Romi, a prije navedenih datuma boravili i živjeli na području Hrvatske. Također poznata je i činjenica da se prva romska zajednica u hrvatskoj nije uspjela održati i sačuvati, kao niti izgraditi svoju nacionalnu zajednicu.
Romi u Hrvatskoj žive na cijelom njenom području, u svim sredinama. Romi su autohtoni, starosjedilački manjinski narod u Hrvatskoj.

U ovom je tekstu riječ o pitanjima romskog podrijetla, te analizi njihovih poznatih mitova i religijskih vjerovanja. Problemi te analize su višestruki. Romska kultura bazirana je uglavnom na usmenim legendama, što znači da su događaji njihove povijesti mogu teško odrediti, i to i vremenski i sadržajno. Romi na svojim tisućljetnim putovanjima dolaze u dodir s gotovo svim indoeuropskim i europskim kulturama, mitologijama i religijama. Zato je teško odrediti koliko su neki fenomeni njihove kulture izvorni, a koliko naslijeđeni. Također se postavlja pitanje u kojoj su mjeri oni utjecali na ostale kulture. Obrađene su njihove legende o podrijetlu i teorije romologa o istom problemu. Razrađen je utjecaj hinduizma, zoroastrizma, judeo kršćanstva te egipatske i gnostičke tradicije na romske mitove i religiozna uvjerenja. Ustanovljena je duboka utkanost kulta ženskog božanstva i plodnosti u svjetonazor i običaje Roma. Na taj se način oni pokazuju baštinicima matrijarhalnog svijeta, na temelju čega se može pretpostaviti da je nekad u davnini barem dio romskih plemena bio sjedilački, to jest da nije migrirao.

Porijeklo i postojbina Roma vjekovima su bili obavijeni velom tajni. Tek na osnovu lingvističkih nalaza danas se tvrdi da su Romi porijeklom iz Indije. Iz kog dijela Indije potiču Romi i o vremenu početka migracije mogu se naći različita mišljenja u literaturi. Prema Klebertu (J.K.Klebert, 1967.) Romi potiču iz Pendžapa, dok  drugi pisani tragovi pojedinaca tvrde da im je postojbina prednja Indija, iz pokrajine Kabula, iz kaste Sudra.

Točno vrijeme prvih seoba iz Indije teško je utvrditi. Po Beberskom (S.Beberski 1975.) velike seobe Roma desile su se u vremenu od V. do XII. vijeka, dok Klebert vrijeme velikih migracija smješta u period od X. do XIV. vijeka. Tijekom svojih migracija Romi su u tri velika migraciona vala, odnosno tri pravca krenuli izvan svoje matične zemlje, a to su ;

- prvi migracioni val išao je prema Egiptu,
-  drugi na sjever i na zapad,
-  treći preko Egejskog mora i otoka u južne dijelove Grčke

Kretanje prema Balkanskom poluotoku pada u vrijeme najezde Turaka na Balkan, a činjenica da su Turci zadržali na Balkanu pet vjekova leži i razlog što su se Romi na ovom prostoru zadržali najduže i u najvećem broju. Turci nikada nisu uspjeli pokoriti i porobiti Rome već su im dali slobodu kretanja unutar svojeg carstva. Međutim, balkanske zemlje nisu bile krajnja točka u Evropi gdje su se romska kretanja zaustavila. Naime, još u XV. vijeku njihovo prisustvovanje zabilježeno je u Transilvaniji, Saskoj, Francuskoj i Danskoj, a u prvim desetljećima XVI. vijeka i u Poljskoj, Rusiji i Švedskoj. Danas Roma ima na svim kontinentima i u većini državama svijeta.

Romska populacija nije homogena

Romi se u Republici Hrvatskoj prema vjeroispovijesti dijele na;

- katoličke Rome koji čine 39,2%
- muslimanske Rome koji čine 31,9
- pravoslavne Rome koji čine 28,9%
 
Pored navedenih podjela u literaturi se mogu naći i druge grupe (plemena) Roma: Banjaši, Bashalde, Bajaši, Burgijaši, Čergari, Kaldaraši, Karavlasi, Kovači, Kaloperi, Khanjari, Lovari, Tamari, Verkaši, Gurbeti, Gitanoes, Zavarači, Gabelji, Kopljari, Runđari, Krnađari,   Romanichal, Rudari, Romungo, Sinti, Manush, Ungaritza, Luri, Xoraxai i tako dalje.

Najveći broj naziva koje imaju različite grupe Roma, najčešće su vezane za njihova zanimanja. U prošlosti, a i danas, može se čuti da Rome nazivaju Ciganima, što je za njih uvredljivo i zato se ta riječ niti ne može naći u romskom jeziku.

Dugo se o porijeklu Roma govorilo nenaučno, neprihvatljivo, pa čak i neozbiljno. Na osnovu fizičke srodnosti, analogije u običajima, identičnosti jezičnih i gramatičkih oblika, nesumnjivo je utvrđeno indijsko porijeklo Roma.

Romski jezik pripada grupi od sedam novo hinduskih dijalekata ;

- hindi,                                
- maharati,
- pendzabi,
- sindi,
- gudžerati,
- bengali,
- urija

Zahvaljujući dobroj proučenosti romske kulture i jezika, može se utvrditi put kojim su se Romi kretali iz Indije ka Evropi. Idući iz Indije primali su elemente jermenskog i perzijskog jezika. Na osnovu izraženog grčkog utjecaja u romskom jeziku, izvjestan je njihov dug boravak među Grcima.

Sa Balkanskog poluotoka raširili su se dalje prema cijeloj Evropi, Americi i Australiji. Svi evropski Romi dijele se na ;

- grčke,
- srpske i crnogorske,
- hrvatske,
- bosanske,
- makedonske
- mađarske,
- moravske,
- češke,
- njemačke,
- poljske,
- litvanske,
- ruske,
- finske,
- skandinavske,
- južno talijanske,
- baskijske,
- engleske,
- škotske,
- španjolske

Pretpostavlja se, a po pisanim tragovima, da su se Romi na teritoriju Republike Hrvatske pojavili negdje u XIII. vijeku (pisani tragovi u Dubrovniku).

Postoje četiri glavna romska plemena i to su;

- Kalderash,
- Machavaya,
- Lovari,
- Churari

Najstarije skupine Roma na području Republike Hrvatske su;

- Lovari, 
- Bajaši,
- Čergaši,
- Kaloperi
- Khanjari
- ostali

Ni u jednoj zemlji Romi se ne zovu jednim imenom. Oni sami sebe nazivaju Romi, što na romskom jeziku znači ljudi, a Romi druge ljude, ne Rome zovu manuš, gadžo ili dasina.

Prvo spominjanje Roma zabilježeno je 1100 godine pod nazivom Atsincana po osnovi grčke riječi Athingganien što znači "ne dirati> koja je transformirana u Atsinganein, da bi dobila definitivno ime "Ciganin>. Ovom imenu se brzo gubi trag i zamjenjuje ga naziv Egipćanin, ime koje je vezano za Rome koji su u Evropu došli iz Egipta. U Velikoj Britaniji oni dobivaju ime Gipsy, u Francuskoj Gitan, u Španjolskoj Gatanos.

Prvi opisi Roma nakon njihovog dolaska u Europu naglašava njihovu tamnu kožu i crnu kosu. Zbog više vjekovne integracije sa Europljanima, danas se mogu vidjeti i Romi sa svijetlom bojom kože i kose.

Danas, gotovo u cijelom svijetu upotrebljava se naziv Rom. Ovim imenom Romi su sebe nazivali još u srednjem vijeku u vizantijskim zemljama, a njihov jezik je prema tom imenu nazivan Romani. Ovo ime potiče od pojma Vizantija - Romanoi, odnosno Romania što znači žitelj Romanije, koji govori romski jezik. Međutim, lingvističko tumačenje ovog pojma pretpostavlja da je ovaj etnikom nastao od riječi Roaman (Shib).

ROMSKA  KULTURA

Prvi pomak na putu razbijanja predrasuda o Romima, svakako je temeljno upoznavanje njihove prošlosti i sadašnjosti, kulture i svakodnevice, religije i običaja. To je prije svega posao povjesničara i etnologa, sociologa i kulturologa. Naravno upoznajući romsku kulturu saznajemo njihovo tradicionalno ponašanje unutar romske i šire zajednice, a to nam otvara put ka  rješavanju svih problema vezanih uz njih, pa i njihov problem u obrazovanju.
Romi su desetljećima, zapravo vjekovima krajnje marginalizirani, potisnuti do dna društvene ljestvice, natjerani na začarani krug bijede, proganjani i protjerivani negdje i nekad do genocidnih razmjera podvrgnuti diskriminaciji i segregaciji, ksenofobiji i rasizmu, etnički nepriznati, jezično i vjerski su zapušteni, te su i kulturno zaostali poradi nebrige od strane same šire zajednice prema njima. Romi su jako disperzirana i ugrožena etnička zajednica, a u zadnje vrijeme svjetske, međunarodne kao i institucije u Republici Hrvatskoj pokušavaju im pružiti svestranu pomoć.
Kada se govori o diskriminaciji i integraciji Roma, treba imati u vidu da su do sada najčešće bili izloženi negativnim vidovima diskriminacije, a da je integracija često značila faktičku asimilaciju. Kako postoji i pozitivna diskriminacija manjinskih grupa u društvu, očigledno je da osnovni pristup "romskom pitanju" podrazumijeva strateški obrat ponašanja svih državnih institucija i drugih društvenih činilaca - od negativne ka pozitivnoj diskriminaciji i od asimilacije ka istinskoj integraciji Roma. Osnovni pristup za koji se kao autor zalažem je onaj koji omogućava Romima da budu naši ravnopravni i priznati sugrađani.
Romi su stoljećima su u Republici Hrvatskoj i danas su tu prisutni, i biti će tu prisutni dok je i Svijeta. Svi mi zajedno veliki i mali narodi sudbinski i povijesno smo povezani. Na prisutnost kao i povezanost sa hrvatskim narodom Romi imaju antropološko, prirodno, povijesno i socijalno pravo.

Postoji značajna razlika u percepciji i tumačenju romske kulture od strane Roma i ne Roma. Pritom treba spomenula vidljive dijelove kulture, ali i romske temeljne vrijednosti.

Usredotočiti ćemo se na neke stereotipe o Romima i na obilježja romske tradicionalne kulture na koje se ti stereotipi odnose. Najrasprostranjenija predrasuda o Romima je da nomadski život predstavlja suštinu njihove kulture. Istina je, međutim i ta da su Romi naselili Europu i da su razasuti po njenim raznim oblastima.

Druga predrasuda je da Romi čine homogenu grupu. Kao i druge dijaspore, i Romi su pretrpjeli utjecaj oblasti, to jest utjecaj raznih naroda i kultura sa prostora na  kojima su se naselili.

Informacije o nekima od temeljnih sastavnica romske kulture

Različite skupine Roma (romskih plemena) diljem Europe i dalje imaju iste elemente običaja. Definiranja romskoga pojma čistoće, koji je orijentalan znači da se ne odnosi samo na fizičku već i na duhovnu čistoću. Ovaj pojam i njegovi stvarni utjecaji mogu se pronaći u svakodnevnom životu Roma primjerice, u načinu na koji održavaju svoje kuće, ali i u nekim vrlo važnim običajima koji se odnose na rođenje, vjenčanje, smrt, pogrebne običaje, i tako dalje. Napokon, taj pojam prožima i međugeneracijske odnose, odnose između romskih porodica, muškaraca i žena, kao i poimanje roditelja i djece, staraca i obitelji, staraca i djece.

Razmatranje uloge pojedinca u odnosu na obitelj i zajednicu

Za svakoga Roma obitelj je temeljna vrijednost. Stoga je pojedinac kao takav samo manje važan. To se lako može potvrditi pogledamo li romske običaje prilikom pozdravljanja, međusobnog upoznavanja i samih razgovora. Prilikom upoznavanja Romi žele izmijeniti što više osobnih informacija, te se na taj način bolje upoznati.

Osoba koja nema obitelj ima manji ugled i zajednica na nju drukčije gleda nego na osobu s obitelji. Ali to ne znači da su osobe bez obitelji isključene iz zajednice. Upravo suprotno, o takvim se osobama ostali članovi romske zajednice brinu i imaju suosjećanje, pa i poštovanje.

Značenje romske obitelji za romsku zajednicu

Za Rome članovi romske obitelji znače ne samo užu obitelj nego i proširenu obitelj. No bilo da je to slučaj ili nije, pojam obitelji često se podudara s pojmom zajednice.

Poštovanje kao vrijednost i način ponašanja

Poštovanje kao i vrijednosti te način ponašanja kod Roma dijeli se na;

- samopoštovanje,
- međusobno poštovanje,
- poštovanje odraslih,
- poštovanje među spolovima,
- poštovanje među naraštajima,
- poštovanje između raznih romskih plemena

Dualizam u govoru/komunikaciji

Romski način komunikacije je posebna vještina. Romski jezik ima više različitih dijalekata. Kad Romi vrše komunikaciju na romskom jeziku i ako pripadaju različitim romskim dijalektima ipak će se razumjeti. Šira zajednica oko njih često ne uspijeva razumjeti taj dualizam u komunikaciji. Stoga često ne mogu dokučiti način komunikacije sa kojim se Romi različitih dijalekata, to jest govornih područja razumiju.

Obitelj i djeca kao temeljna vrijednost

Uloga roditelja i djece u romskoj obitelji i njihov međusobni odnos jedna je od važnijih temeljnih vrijednosti cijele romske zajednice. U romskoj obitelji roditelji imaju autoritet nad djecom, a djeca imaju povlašten položaj unutar svojih obitelji.

Uloga romskih žena u romskoj obitelji/zajednici

Činjenica je da žene imaju podređen položaj u romskoj zajednici, ali Romkinje imaju i vrlo važnu ulogu u tradicionalnoj romskoj obitelji u kojoj nadopunjuju ulogu muškaraca.

Romski jezik

Najpouzdaniji način utvrdjivanja istine o Romima je oslonac na karakteristike jezika, jer se u njemu najbolje vidi osobnost svakog naroda. Pogrešno bi bilo smatrati da je jezik samo skup leksičkih i gramatičkih cjelina. Naprotiv, jezik je oblik i izraz trajanja jednog naroda. Jezik ima svoje rađanje, razvitak, nastajanje i nestajanje u zajedničkom evolucionom procesu sa drugim narodima.Valja istaći da su studije o romskom jeziku, pa prema tome i o poreklu Roma, od trajne vrednosti i to ne samo za romsku zajednicu nego i za sve nas. 

Jezik je ključan za romski identitet i kulturu. Postoji više romskih dijalekata, to jest svako romsko pleme ima svoj vlastiti dijalekt. Stoga je romski jezik za Rome od ključne važnosti, i to ne samo kao sredstvo komunikacije. Nadalje, način na koji se pojedinac koristi romskim jezikom održava njegov ugled i položaj u romskoj zajednici.

Solidarnost

Solidarnost je temeljno načelo u romskoj obitelji i zajednici. Razvila se kao strategija preživljavanja, a ne primjenjuje se samo u svakodnevnom životu nego i još snažnije u izvanrednim stanjima.

Tradicije

Romske tradicije imaju važnu ulogu u životu obitelji i romske zajednice. Treba skrenuti pozornost na važnost očuvanja tradicija, ali istodobno treba i priznati da se tradicije mijenjaju. Tradicije su katkad prepreka prihvaćanju modernoga, ali bez tradicija svakome Romu bilo bi vrlo teško definirati svoj identitet. Važan izazov koji stoji pred mladim naraštajima Roma je da moraju odlučiti koje će romske tradicije očuvati i prenijeti u budućnost, a koje će ostaviti prošlosti.

Tradicionalni romski zanati

Što se tiče nekadašnjih tradicionalnih zanimanja Romi su ga mijenjali u skladu sa godišnjim dobima. Ljeti bi se bavili trgovinom, u jesen su izrađivali korita ili neke druge kućanske potrepštine, zimi bi se bavili proizvodima od željeza ili muziciranjem. S obzirom na to da su bili vješti majstori njihovi su proizvodi bili jako traženi.

Posljednjih nekoliko desetljeća unijele su u društvo Republike Hrvatske promjene koje nisu uvijek obavezno i nabolje, ali koje su ipak utjecale na romsku populaciju i to na dvojak način, to jest drastično mijenjajući tradicionalne ritmove egzistencije i lomeći ionako tanku ekonomsku osnovu za bilo kakav napredak. Iako je pretjerano tvrditi da je većina Roma naseljenih u Republici Hrvatskoj od pamtivijeka predstavljala važan dio privrede kroz zanate kojima su se tradicionalno bavili, činjenica je da su nove tehnologije obezvrijedile te tradicionalne zanate i ulogu Roma u regionalnoj podjeli rada, potiskujući cijelu populaciju još više u stranu, daleko od glavnih tokova društva. Već sama ta pojava nagrizla je ekonomske temelje romske populacije, a katastrofalna kriza u posljednjem desetljeću ih je još  jače i sa dugotrajnijim posljedicama nego sto je slučaj sa drugim društvenim grupama, lišila mogućnosti da koliko - toliko pokušaju da preusmjere svoj put u budućnost pa su se Romi praktično, našli u nekakvom kutu društvenih margina.

Izumiranjem tradicionalnih zanata Romi su izgubili, dakle, svoju tradicionalnu ulogu u hrvatskom društvu i to velikim dijelom, te su  postali, sa stanovišta većinskog stanovništva nepotrebni, nešto kao višak radne snage. Uz predrasudama opterećen odnos između većine i njih samih, Romi su, kao uzgrednu posljedicu ovih relacija u društvu i privredi kao dijelu društva izgubili i šansu da svojim dolazećim generacijama osiguraju iole kvalitetniju šansu za uklapanje u sredinu u kojoj žive. Nebrigom, političkom nezalaganjem i same države  koja je unazad skoro dva desetljeća imala preče probleme, čini se i samih sugrađana, ali i djelom nebrige samih Roma, nekoliko romskih generacija propustilo je priliku da školovanjem stekne preduvjet za mogućnost promjene svojeg statusa. Sadašnja nadasve tragična slika obrazovanja među Romima o tome svjedoči najbolje.

Ponašanje prema starijim Romima

Rome je solidarnost održala, i o njoj se ispredaju legende. Vjekovima proganjani i uništavani, izlagani ksenofobiji i rasizmu od strane okružujućih naroda, jakom unutrašnjom solidarnošću i integracijom uspijevali su da se odbrane i da prežive. Kod Roma ne izostaje solidarnost, i ne gubi se tradicionalno međusobno pomaganje počevši od vlastite porodice, šire obitelji, susjeda i prijatelja, do etničke podgrupe i cjelokupnog etnosa, to jest cjelokupne romske zajednice. Unutar romske zajednice velika pažnja posvećuje se upravo poštivanju starijih osoba. Njih se unutar cjelokupne romske zajednice ne smije vrijeđati, ponižavati i omalovažavati. Poštivanje prema starijim osobama unutar romske zajednice vrlo je značajna i tradicionalnog je pristupa. Činjenica je da se u romskoj zajednici nikada niti jednom nije dogodilo da nekog starijeg Roma obitelj ili zajednica ostavi na milost ili nemilost. Romi imaju ugrađenu veliku svijest, poštovanje i odgovornost prema svim starijim članovima svoje zajednice bez obzira kojem romskom plemenu starija osoba pripada.

Kultura solidarnosti kod Roma, a kao princip u civilnom, a i u demokratskom, sekularnom i tržišnom ustrojstvu postoji kao tradicionalno ustanovljena pravila ponašanja i svaki Rom je dužan poštivati ih.

Uloge i odnosi među spolovima

Svaki dobar muškarac odgovoran je za svoju obitelj što znači da za svoju obitelj mora raditi, stvarati i o istoj skrbiti. Kod Roma postoji pojam vjerne, časne i poštovane romske žene. Treba naglasiti da je monogamija kulturno obilježje Roma, dok su poligamija i nevjera oblici ponašanja prihvaćeni pod utjecajem ne Roma, to jest šire zajednice u kojoj žive.

Romsko običajno pravo

Romska zajednica tijekom povijesti razvila je svoj unutrašnji sustav pravosuđa, odnosno romsko običajno pravo, koji se u različitim zajednicama nazivao različitim imenima i ima različite oblike, ali temelji se na istim načelima i igra istu ulogu. Funkcija romskog običajnog prava u zajednici ili obitelji jako je bitna za romsku zajednicu. Romsko običajno pravo govori o romskom kodeksu časti i njihovom razumijevanju odanosti, te o pojmovima kao što su vjernost, povezanost i odgovornost zajednice, ili pak samog pojedinca ili obitelji prema zajednici. Treba naglasiti činjenicu da je romsko običajno pravo još uvijek jedan od glavnih obilježja romske kulture i da se unutar romske zajednice još uvijek i primjenjuje. Nažalost, neki elementi tog jedinstvenog sustava do danas su se izgubili. Što je još gore, u nekim se romskim zajednicama (plemenima) romsko običajno pravonikad i nije niti primjenjivao. Pravda koja je određena po romskom običajnom pravu ne temelji se na kaznama, već na pomirenju sukobljenih strana. Suci koji učestvuju u izvršavanju romskog prava ne trebaju imati nikakvu formalnu naobrazbu. Oni se u članstvo biraju po svojem visokom povjerenju i osobnoj časti unutar romske zajednice. Kada se određuju kazne one su ili novčane, ili moralne, a u najtežim slučajevima mogu dovesti do potpune izolacije pojedinca ili obitelji od skupine, to jest krivac se može kazniti i samim progonom, izolacijom, iz romske zajednice. Romi žive u zajednicama i brane svakog člana svoje zajednice.

Romska kultura kao romska religija

Romski narod izgubio je svoju materijalnu kulturu te je potrebno uložiti veliki napor kako bi se ona ponovno otkrila. Potreban je još veći napor kako romske zajednice u cjelini, a isto tako i šire društvene zajednice kako bi se dalje razvila kultura koju danas Romi imaju. Zbog više razloga možemo reći da je romska kultura postala religija, ili Biblija, romskoga naroda, budući da ona upravlja njihovim životima i odnosima unutar i izvan romske zajednice. Treba naglasiti je da u romskoj obitelji svatko ima pravo iznijeti svoje mišljenje. Romska kultura je kultura preživljavanja i prilagodbe.

Romska kultura ne predstavlja prepreku modernizaciji. Stoga niti romska kultura niti raznolikost ne bi trebali biti argumenti koji će Rome međusobno dijeliti.
Romska kultura je raznolika i ne postoji univerzalna kultura, ali postoje atributi zajednički za sve Rome, a to su;

- lojalnost porodici,
- lojalnost romskoj zajednici,
- vjerovanje u postojanje boga i vraga,
- vjerovanje u čarke i vradžbine,
- vjerovanje u sudbinu,
- adaptivnost na promijenjene uvjete

Integracija Roma u strane kulture iz razloga stalnih migracija razblažila je kulturne vrijednosti i vjerovanja. Nemaju sva romska plemena istu definiciju toga tko su i što su Romi. Ono što od jedne grupe može biti prihvaćeno kao romsko, za drugu može predstavljati nešto posve strano. Romska kultura je raznovrsna, sa puno tradicije i običaja, ali sva romska plemena širom svijeta imaju svoja vlastita vjerovanja i principe. Bilo bi pogrešno generalizirati i pojednostavljivati sve običaje Roma. Usprkos tome u što neka romska plemena vjeruju, ne postoji ni jedno pojedinačno pleme koje sebe može nazvati pravim i izvornim Romima.

Specifični elementi romske kulture su;

- muzika,
- ples,
- religija,
- mitovi

Romski jezik jedina je "knjiga> koju su Romi ponijeli iz Indije. Romski jezik i njegovi dijalekti srodni su jeziku plemena Dardi i Kafistranu, kao i jeziku plemena Hidukušu u Indiji. Po svojoj osnovi, on predstavlja varijantu Pali jezika, koji je razvijena forma Sanskrita.
Jezik kojim se služe Romi u Republici Hrvatskoj ima dva roda muški i ženski, a od brojeva jedninu i množinu sa pojednostavljenom deklinacijom, sa osam padeža i proste i složene adverbe za negiranje.

Govorni romski jezik ima više varijanti, ali svi dijalekti sadrže neke riječi koje koriste svi Romi.

Na osnovi jezika, Romi se mogu podijeliti u tri grupe. To su;

- Domari sa Srednjeg istoka i iz istočne Evrope,
- Lomavreni /Lovari/ iz centralne Evrope,
- Romi iz zapadne Evrope

Ne postoji univerzalni, standardizirani pisani romski jezik koji koriste svi Romi. Romski jezik Rromani ćhib dijeli se na tri glavna dijalekta.

Tri glavna dijalekta jezika Rromani ćhib su;

- lejaški,
- arlijski,
- tamarski

Također Romi Bajaši govore jednim jedinstvenim jezikom Ljmba ď bajaš to jest staro rumunjskim jezikom. Iako pripadaju romskom narodu romski izvorni jezik Rromani ćhib ne govore, a razlog navedenog je da su bili stoljećima porobljeni i da im je prilikom ropstva romski jezik bilo zabranjeno govoriti. 

Muzika

Muzika i pjesma oduvijek su za Rome bili obred, praznik, rekli bismo i zanos. Romska muzika za Rome ima veliku umjetničku vrijednost. Romske pjesme prožete su sa puno života, prigušenog bola, sa radošću i gorčinom, sa puno slobode i u načinu sviranja i u načinu samog izvođenja. Tradicija Roma je da se muzika njeguje, da se vještina sviranja instrumenata prenosi s koljena na koljeno i da je ova vještina postala jedna od najvažnijih prepoznatljivih znakova romskog etnikona.

Romska muzika raznovrsna je i jako komplicirana, kako po svom porijeklu, tako i po svojim funkcijama u društvu balkanskih naroda uopće, a posebno u romskim etničkim skupinama. Poznati muzičari diljem svijeta u najvećem broju potječu iz redova samih Roma. Pored romskog urođenog talenta ka muzici važno je istači i da su odlični poznavaoci raznih muzičkih stilova. Veliki je broj romskih muzičara koji sviraju klasičnu muziku, i koji su svojim izuzetnim talentom izborili sebi visoko mjesto u široj zajednici svira bez nota jer nisu muzički obrazovani, to jest sviraju na "sluh> što je zahtjevnije od sviranja koje iziskuje čitanje nota.

Muzika kod Roma u Republici Hrvatskoj javlja se prije svega kao zanatski proizvod, a tek potom kao zaštita njihove kulturne baštine. Stoga su svoju muziku podešavali prema potrebama i ukusu okoline, što dokazuje činjenica da Romi sviraju melodije, prije svega onog naroda i one zemlje u kojoj žive. U krugu većinskog stanovništva romska muzika ima veliku popularnost.

U Republici Hrvatskoj postoje četiri muzičke grupe;

- Istočnjačka ( iz Turske)
- Srednjoevropska (iz Mađarske)
- Staro balkanska (iz Rumunjske, Grčke i Albanije)
- Romska izvorna (ovisno o području na kojem prebivaju ili ovisno sa kojeg područja Romi dolaze u Republiku Hrvatsku).

Muzika, koju većina ljudi vide kao glavno obilježje romske kulture, zapravo je vještina i zanat, no ona je dio romske kulture i jedna od romskih strategija preživljavanja. Stručnjaci su napravili jasnu razliku između ne romske folklorne muzike koja se izvodi na romski način i prave romske tradicionalne muzike. Tradicionalni Romi jedva da i pjevaju ili sviraju, osim u posebnim prigodama kad to nalažu obiteljski običaji kao što su obred rođenja, vjenčanja i pogrebi.

Ples

Ples se, osobito u literaturi, navodi kao simbol romskog egzotičnog romantizma, ali on nije izvorno obilježje romske tradicionalne kulture. Romi ne plešu često, to čine samo tijekom uistinu posebnih obiteljskih proslava kao što su vjenčanja ili krštenja. Čak i u tim prigodama ples je uglavnom rezerviran za goste.

Tradicionalna narodna nošnja

Cvijeće i crvena boja obilježja su tradicionalne odjeće Roma diljem Istoka, od Indije i Irana pa sve do Balkana, no oni nisu karakteristični samo za Rome. Crvena boja je značajna boja koja je nazočna u obredima vjenčanja, ali nije simbol ljubavi, kao što se to govori u poetskim opisima Roma, već je to simbol pojedinačne žrtve za kolektivno blagostanje. Umjesto pojedinačne sebične ljubavi, tradicionalni brak blagoslov je dugotrajnog savezništva među obiteljima koje postaju rođaci po bračnom drugu.

Pojam vremena u romskoj kulturi

Romska zajednica imaj posve drukčiji pojam vremena od ostalih skupina.

Romi pojam vremena tako dijele na;

- predindustrijsko poimanje vremena, koje je više statično to jest orijentalno,
- Romi ne organiziraju vrijeme prema obvezama koje određuje društvo i šira zajednica,
- Romi svoje vrijeme organiziraju prema svom društvenom životu unutar zajednice,
- za Rome vrijeme nije sredstvo zarađivanja novca,
- Romi vrijeme radije upotrebljavaju za razvijanje i održavanje društvenih odnosa i međuljudskih odnosa unutar zajednice,
- romsko poimanje vremena ima veze i s romskom kulturom koja se ne bavi odbrojavanjem sati,
- na način na koji Romi razumiju vrijeme, vrijeme se mjeri ritmovima u prirodi, to jest dolaskom i odlaskom godišnjih doba proljeća, ljeta, jeseni i zime,
- vrijeme se kod Roma organizira sa skladom unutar glavnih događaja u životu rođenjima, vjenčanjima, pogrebima, putovanjima, i tako dalje,
- vrijeme se kod Roma organizira i prema gospodarskim aktivnostima kojima se uglavnom Romi bave,
- vrijeme je za Rome stalni vodoravni tijek, vrlo fleksibilan u svojoj primjeni, bez strogih parametara ili posebnih dužnosti

Nomadski način života

Nomadski način života smatra se sastavnim dijelom romske kulture, znakom "pravoga Roma>, a u ne romskoj literaturi spominje se kao simbol slobode, egzotičnosti i romantičnog života Roma i još se i danas naglašava da je takav način života posljedica povijesne društvene isključenosti i izgona Roma iz većinskoga društva. Nomadski način života može se prepoznati i kao oznaka etničkoga identiteta, životni stil i kolektivno stanje svijesti. Oba objašnjenja jednako su valjana budući da, ako se nešto dovoljno dugo nameće izvana, to postaje navika, činjenica koju počinjete osjećati kao da je vaša, normalna, i ona će u svakom slučaju utjecati na kolektivni način života i razmišljanja. Nomadski način života, to jest mobilnost Roma ni u kojem slučaju nije temeljno obilježje romskoga identiteta. Romi su kao etnička zajednica raštrkani po svijetu kao pijesak razbacan po pustinji, ali se prilikom svih važnijih obiteljskih događanja vrlo brzo se i okupe.

Rano sklapanje braka

Kao prvo, rano sklapanje braka nije obilježje koje je karakteristično samo za romsku kulturu jer  sve tradicionalne kulture imaj takav običaj. To je arhaičan način gledanja na brak kao na dogovor između dviju obitelji, a rano sklapanje braka nastoji zaštititi mlade od teškoća i čestih trauma do kojih dolazi prilikom traženja i promjene partnera, te ih osloboditi od velike brige da moraju pronaći odgovarajućeg partnera za život. Djevojka koja je uključena u obitelj koja je prima od rane mladosti, prije nego što nastupi zavaravajući osjećaj pojedinačne ljubavi, imat će dovoljno vremena da se prilagodi novom načinu života i da stekne razumijevanje za svoju novu obitelj. Rezultat je brak koji traje čitav život, uz mnogo manje opasnosti da će doći do rastave nego u modernim brakovima koji se temelje na slobodnom odabiru partnera. Tradicionalna zajednica želi nadzirati i zaštititi činjenicu koja se i onako događa i u modernom stilu života, a to je rano stupanje u seksualne odnose. Razlika je u tome da je u modernom društvu početak seksualnoga života nekontroliran i da se uglavnom događa tajno, bez prihvaćanja ili blagoslova obitelji i može predstavljati opasnost kako za pojedinca tako i za zajednicu. U tradicionalnom društvu spolni čin je zaštićen i pod nadzorom, odobren od strane obitelji u složenom običajnom sustavu obreda koji bi par trebali pročistiti i poduprijeti. Štoviše, nakon vjenčanja obje obitelji nastavljaju se osjećati odgovornima za dobar napredak novoga mladog bračnog para, te imaju pravo i dužnost da istima olakšaju početak zajedničkog života nove obitelji, da se uključe u rješavanje svih problema i da pomognu mužu i ženi da postignu pomirbu i međusobno razumijevanje. To je još jedan način da se obitelj održi tijekom čitavog života.

Prodaja nevjeste

Obitelj djevojku "prodaje> kao nevjestu, a mladoženjina obitelj je "kupuje>. Tako tradicionalni romski brak izgleda promatran izvana. U stvarnosti taj postupak nema nikakve veze s nečime što bismo mogli nazvati trgovinskom transakcijom. Nitko nikoga ne niti ne prodaje, niti ne kupuje. Takozvana "cijena> nevjeste simboličan je način izražavanja poštovanja prema čistoći, to jest nevinosti nevjeste i njezine obitelji. Tradicionalno se izražava u zlatu, ali ne kao komercijalnoj vrijednosti, već to zlato predstavlja vrijednost i simbol časti. To zlato ne možete se prodavati ili se za njega kupiti nešto drugo, jer to zlato nije na prodaju. To je poštovanje, čast, povjerenje, poštenje i vjera obitelji. Druga je stvar to što taj običaj i nije uvriježen kod svih romskih skupina. Najveća uvreda prilikom sklapanja bračnog dogovora unutar romske zajednice je ako mladu "prodaju> kao nevinu djevojku, a ako ona u stvari to nije. Tada sve troškove sklapanja bračne zajednice, kao i samu sramotu unutar romske zajednice pretrpi obitelj mlade.

Podređen položaj romskih žena u obitelji

Još jedan stereotip govori da Romkinje imaju podređen položaj u tradicionalnim romskim obiteljima kojima upravljaju muškarci. U stvarnosti u tradicionalnoj zajednici koja se temelji na očuvanju iskušanih obrazaca, ravnoteža i sklada osigurava činjenica da muškarci i žene imaju određene uloge u obitelji koje se međusobno nadopunjuju i od kojih ni jedna nije podređena, ali te su uloge različite. Kad postane majka, drugim riječima, kad postane odgovorna za djecu, Romkinja dobiva društveni položaj i ugled. Oslobođena od nečistoće seksualnoga života i rađanja, starija žena postaje pravi autoritet i posjeduje tajne čarobne moći koje joj omogućavaju da vidi budućnost, da liječi bolesti i da zajednicu štiti od zla.

Sloboda djeteta

Romski odgoj djece temelji se na slobodi i određenim statusnim pravima, a prema djeci se Romi odnose kao prema malim odraslim osobama. Roditelji s njima ozbiljno razgovaraju još od malih nogu i verbalno se čini da im ništa nije zabranjeno, ali druga strana ove razmjerne slobode znači i odgovornost koja se djeci rano dodjeljuje i nameče.

Ovi stereotipi utječu ne samo na društvene odnose između Roma i ne Roma, nego i na politike, programe i metode rada kojima se pristupa romskim pitanjima.

Unatoč manjim razlikama u nazivlju ili čak varijacijama u običajima, različite skupine Roma diljem Europe i dalje imaju iste glavne elemente romske kulture i ista temelja načela, kao što su:

- prihvaćanje raznolikosti,
- solidarnost,
- bratstvo,
- poštovanje,
- čistoća,
- čast,
- iskrenost,
- međusobno nadopunjavanje muškaraca i žena unutar njihovih obitelji

To vrijedi i za temeljne romske vrijednosti, kao što su:

- obitelj,
- djeca,
- zajednica,

Romska kultura, ima veću važnost za Rome nego što kultura obično ima za neke druge zajednice. Razlog tome je činjenica da se romska kultura razvijala kao strategija preživljavanja Roma i ona danas još ima ključnu ulogu u upravljanju svakodnevnim životom Roma kao i njihovim odnosima unutar i izvan romske zajednice. Čitav niz pojmova na kojima se temelji romska kultura vrlo su slični istočnjačkim orijentalnim pojmovima, te se samim time značajno razlikuju od odgovarajućih zapadnjačkih pojmova. To bi mogla biti prepreka uspješnoj provedbi različitih programa čiji je cilj poboljšanje položaja romskih zajednica diljem Europe, pa različiti subjekti koji se bave romskim pitanjima moraju o tome voditi računa. Upravo uključivanje šire romske zajednice, kao cjeline, u provedbu projekata namijenjenih romskoj populaciji, takvo viđenje kao i ponašanje mora primijeniti i tolerirati.

Pojam čistoće

Romski pojam čistoće odgovara orijentalnom poimanju čistoće, što znači da se odnosi ne samo na tjelesnu već i na duhovnu čistoću. Taj pojam i njegove implikacije u stvarnosti vidljivi su i u svakodnevnom životu Roma, u načinu na koji održavaju svoje kuće, ali i u nekim vrlo važnim običajima koji se odnose na rođenje djece, smrt, pogrebe i tako dalje. Na kraju, taj pojam i njegovo razumijevanje utječu i na odnose između romskih muškaraca i žena, kao i na poimanje starijih osoba i djece.

Osnovne grupe Roma dijele se na ;

- Grupu Roma koja se deklarira kao pripadnici romske nacionalne manjine i koja govori romski jezik.
- Grupa Roma koja se ne izjašnjava kao pripadnici romske nacionalne manjine, te niti ne poznaje niti govori romskim jezikom.
- Grupa Roma Bajaša koji pripadaju romskoj nacionalnoj manjini koja govori jezikom Ljmba ď Bajaš, a koju ostala romska plemena ne priznaju kao svoje pripadnike romske zajednice.

Postoje bitne razlike između raznih romskih plemena i to u ;

- običajima,
- nošnji,
- zanimanjima,
- načinu života,
- kulturi,
- tradiciji,
- jeziku (romskom dijalektu) kojim govore

Postoje tri grupe Roma koji se svrstavaju u pripadnike romske nacionalne manjine, a to su ;

- Romi koji se tako izjašnjavaju, govore romski jezik i bore za afirmaciju romske nacionalne manjine i očuvanje romskog identiteta.
- "Bijeli> Romi koji se ne deklariraju kao pripadnici romske nacionalne manjine nego kao pripadnici većinskog naroda ili nekog drugog naroda i koji ne govore romskim jezikom.
- Romi, to jest oni koji pripadaju romskoj nacionalnoj manjini ali ne priznaju da su Romi ili da su romskoga porijekla. 

ROMSKA  RELIGIJ A

Romi su iz Indije krenuli kao izbjeglice i u nauci je više puta isticano da Romi nemaju vlastitu vjeru, koju su ponijeli iz postojbine i kojom bi se razlikovali među drugim narodima. Romi se brzo prilagođavaju religiji naroda one zemlje u kojoj žive, što znači da Rom ne zna za odanost religiji već preuzima religiju većinskog naroda sa kojim živi. Religija je važan dio romske kulture, ali na izbor vjere više je uticao geografski položaj nego etnička pripadnost. U kršćanskim zemljama se križaju, a među muslimanima oni se klanjaju. Kod Roma u Republici Hrvatskoj postoji poznata uzrečica ; " Na svijetu postoji sedamdeset i sedam vjera i pola vjere, Romi su onih pola vjere>. Međutim, Romi ne čine to radi odricanja od pripadajuće vjere, već iz razloga što im njihovo ekonomsko stanje ne omogućava striktno izvršavanje određenih vjerskih normi i ritualnih obreda. Oni svoju glavnu vjeru, koja je mješavina Islama i Kršćanstva na bazi poganstva, održavaju kalemeći na nju izvjesne vjerske norme drugih konfesija. Sve te elemente oni čvrsto čuvaju i njeguju u svojoj vjeri.

Usprkos raširenom vjerovanju da nisu, Romi su jako religiozan narod. Romi su oduvijek bili bogobojažljivi i uvijek su vjerovali u Boga. Njemu su se obraćali kada su bili u nevolji, kada su imali briga i problema. Romi vjeruju u sve što je loše i štetno i najsujevjerniji su narod na svijetu. Jedan od mogućih razloga je njihova sklonost ka vračanju, koju kao zanat upražnjavaju od dolaska u Europu. Sujevjerje je usko vezano i za samu romsku religiju. Veoma rijetko idu u crkve ili džamije. Zajednička odlika Rome je da jednako uvažavaju i novorođenče i onu koja ga je rodila, to jest samu Romkinju.

Romi se ne kunu Bogom, već roditeljima ili članovima porodice koji su im najdraži. I danas je to tako, a ako neko želi da mu se vjeruje samo bi rekao "kunem se svojim ocem>, "kunem se na crkvu ili džamiju>, "kunem se svojom djecom>. Tada se kod Roma zna da je u tom slučaju ono što je izrečeno prava istina.

Kod Roma su prisutni brojni običaji iz životnog i godišnjeg ciklusa ;

- običaj rođenja djeteta,
- svadbeni običaj,
- rođendan, imendan,
- posmrtni običaj,
- pobratimstvo, bratimljenje
- krsne slave Đurđevdan, Petrovdan, Velika Gospojina, Sveta Petka - Paraskeva, Sveti Arhangel, Sveti Nikola),Ramazan i Bajram, godišnji praznici Badnji dan, Božić, Vasiljica, ispraćaj zime o Svetom Atanasu, Marta, Poklade Uskrsnog  posta, Todorova subota, Tetka Bibija, Lazareva subota, Veliki petak, katolički Uskrs, katolički badnjak, katolička nova godina, Dodole, Ilindan.

Vidno mjesto kod Roma zauzimaju magija, rituali, bajanje, vračanje, gatanje, vjerovanje u snove, vjerovanje u natprirodna bića ( vile, vilenjake vještice, zmajeve, vampire, babaroge, aždaje, vraga..).

U narodnoj medicini Romi  su poznati ;

- vidari,
- samouki kirurzi,
- travari,
- vračevi,
- proroci,

Romsku narodnu književnost čine ;

- pripovijetke,                         
- bajke,
- mitovi,
- legende,
- priče i basne,
- pjesme (lirske, dječje),
- zagonetke,
- poslovice,
- tužbalice,
- ora,
- kola,
- igre

Hrvatska je doživjela rat koji i za danas dan ima velike posljedice. Pored velikih razaranja gradova, kulturnih spomenika i nasljeđa javilo se i veliko nepovjerenje među ljudima, pojavila se segregacija i rasizam u raznim oblicima, ali i pored svega  mora se reći kako se život vraća i traži svoj put. Veliki broj ljudi trpi o raznim posljedicama užasnih iskustava. Koliko nam predstoji još da nađemo put do istinskog pomirenja! Svima nam je jasno da moramo živjeti zajedno na ovoj zemlji. Ali kako?
UNESCO je dao definiciju za toleranciju i ona glasi u cijelosti ovako!

TOLERANCIJA
 1.1  Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi. Ona je zasnovana na znanju, otvorenosti, komunikaciji i slobodi mišljenja, savjesti i uvjerenju. Tolerancija je harmonija u različitostima. To nije samo moralna dužnost, to je također politički i zakonit zahtjev. Tolerancija, vrlina koja mir može učiniti mogućim, doprinosi mijenjanju kulture rata u kulturu mira.
 1.2  Tolerancija nije koncesija, dobrodušnost ili popustljivost. Tolerancija je, iznad svega aktivan stav potaknut priznanjem univerzalnih ljudskih prava i fundamentalna sloboda drugih. Nikako se ne može koristiti  kao opravdanje za kršenje fundamentalnih vrijednosti. Tolerancija treba da je primjenjiva od pojedinaca, grupa i Država.
 1.3  Tolerancija ja odgovornost koja nosi ljudska prava, pluralizam (uključujući kulturni pluralizam), demokraciju i vladavinu zakona. Ona uključuje odbacivanje dogmatizma i apsolutizma i potvrđuje standarde postavljene u instrumentima internacionalnih ljudskih prava.
 1.4  Dosljedno poštovanje ljudskih prava, biti tolerantan ne znači toleriranje socijalnih nepravdi, ili odbacivanje ili slabljenje tuđih uvjerenja. To znači biti slobodan čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvatiti da se i drugi drže svojih. To znači prihvaćanje činjenice  da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo da žive u miru i da budu kakvi jesu. Također znači da se nečija viđenja ne nametnu drugima.
Pozivamo sve ljude, svu djecu da od separacije prijeđemo u partnerstvo i od nepovjerenja prijeđemo u povjerenje. Mladi, ne izgubite nadu i ne budite nestrpljivi, vi imate nešto što starije generacije nemaju, vremena. Upoznajte se, poštujte se, tražite jedan drugoga, njegujte svoje vizije, svoj jezik, kulturu svojih naroda, težite onome što je vrijedno, humano i plemenito, i pripremite se da jednoga dana preuzmete svoje mjesto u izgradnji Republike Hrvatske.
Ravnopravnost svih građana te miran suživot, tolerancija i mir velikih i malih naroda temelji su Republike Hrvatske.

pPredsjednik Vjeca romske nacionalne manjine grada Yagreba
Ivan Rumbak dipl. iur.